Oružani sukobi 1990-ih ne samo da su vidno uništili zemlju bivše Jugoslavije, već su ostavili najdublje rane u sećanju svakog od njenih zaraćenih naroda. Postoji onoliko različitih tumačenja te sumorne prošlosti koliko je pogođenih zemalja. Stoga je teško očekivati apsolutnu harmoniju kada se, manje od dvije decenije od završetka rata, raznolika grupa veterana okupi u udaljenom planinskom hotelu na višednevnoj terapiji. Naprotiv, takva opasno promenljiva situacija može iznenada da se zapali samo od jedne nepromišljene reči, ili naizgled prljavog pogleda. To je zato što su bivši vojnici, tvrdoglavo držeći se svoje osnovne muškosti i svojih predrasuda, odbijali da razotkriju nehumanost počinjenih zločina. Međutim, ova tišina je samo što nije prekinuta i treba se suočiti sa skrivenim emocijama.